ZAKLJUČCI

1.

Broj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj u prosjeku je europskih  i svjetskih podataka (10%), pa je u skladu sa suvremenim shvaćanjem invaliditeta potrebno poduzeti  mjere u društvu koje će poticati promjene na svim razinama od osobne do političke.

2.

Kako je razvoj svijesti o pravima osoba s invaliditetom osnova za slijedeće korake u promjenama, potrebno je provoditi sustavnu edukaciju na različitim razinama.

3.

Potrebna je stalna senzibilizacija i edukacija javnosti za razumijevanje potreba i prava osoba s invaliditetom kroz odgojno – obrazovne institucije, putem medija, otvorenih učilišta, itd.

4.

Istodobno je potrebna edukacija osoba s invaliditetom kao članova društva opterećenog predrasudama i pogrešnim pojmovima o invaliditetu, i o pristupu invaliditetu zasnovanom na temeljnim ljudskim pravima.

5.

Iznimno je važna edukacija stručnjaka čije je djelovanje  vezano uz osobe s invaliditetom (liječnici, odgajatelji, učitelji, nastavnici, znanstvenici, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i drugi) za pravilno shvaćanje invaliditeta.

6.

Potrebno je osigurati primjenu ICF kvalifikacije (Međunarodne klasifikacije funkcioniranja Svjetske zdravstvene organizacije) i dosljednu primjenu Zakona o registru osoba s invaliditetom.

7.

Iznimno je važno preispitati zakone i provedbene akte koji doprinose diskriminaciji.

8.

Potrebno je osnažiti utjecaj osoba s invaliditetom na donošenje ili izmjene  i dopune zakonskih propisa važnih za kvalitetu njihova života te osigurati njihovu dosljednu primjenu.

9.

Dati prioritet istraživanjima koja predlažu i evaluiraju modele efikasnog djelovanja na različite segmente društva u promjeni stavova i one koji mijenjaju kvalitetu njihova života.