OPROSTITE ŠTO SJEDIM

KAD SE DIŽE ZASTAVA

VOLIM SVOJU DOMOVINU

ALI ME BOLEST SPREČAVA

OPROSTITE ŠTO NISAM

NI U RATU BIO JA

I TAJ MI JE PONOS

BOLEST USKRATILA

OPROSTITE ŠTO ŽELIM

JEDAN OD VAS BITI JA

ŽELIM BITI ČOVJEK

VAŠA MI JE POMOĆ ZATO POTREBNA

OPROSTITE ŠTO TUŽNE

PJESME PIŠEM JA

DRUŽIM SE SA TUGOM

OTKAD ZA SEBE ZNAM

OPROSTITE ŠTO OD VAS

TRAŽIM OPROŠTAJ

JER NAM SVIMA NAMA

SAMO DOBRI BOG OPRAŠTA

Marijan Ivanović

 STARO DRVO NE LISTA VIŠE

TEŠKE BOLI SAVIŠE MI GRANE

ZBOG RADOSTI KOJE NEMA VIŠE

TUŽAN ČEKAM SVOJE ZADNJE DANE

KAO LIST ODBAČEN SA GRANE

IZVOR VODE MOJ JE PRESUŠIO

NEMAM SUZA DA IH PLAČEM VIŠE

JA ODLAZIM SVE TIŠE I TIŠE

JA TE NISAM NIČIM ZADUŽIO

KIŠE ĆE TI ISPRATI SIJEČANJA

IDI DALJE NE OSVRĆI SE NA ME

NISAM VRIJEDAN TVOGA ZAGRLJAJA

VJETAR LIŠČE U ZABORAV NOSI

OSTAJE MU SAMO DA UVENE

SLOMLJEN JEDNOM MA KOLIKO DA PROSI

NEĆE SUDBU SVOJU DA OKRENE

Marijan Ivanović

STIJENA

 KAO STIJENA U RIJECI ŽIVOTA

MNOGE TUGE VODA DONIJELA

ČVRSTO STOJI HRVATSKA LJEPOTA

DA JU NE BI VODA ODNIJELA

OJ HRVATSKO NAŠA MATI

NEĆEŠ SUZE VIŠE LITI

ZA TE ĆEMO ŽIVOT DATI

NAJLJEPŠA ĆEŠ OSTATI

MAESTRAL TI SUZE BRIŠE

MORE MILUJE TI OBALE

RAVNICA TI SNAGU DAJE

A JA PJEVAM VOLIM TE

NE MOŽE TI NIKO NIŠTA

PONOSNA SI OSTALA

KO TE NIJE ZASLUŽIO

VODA GA JE ODNIJELA

JOLA